Izrael pokušao prodati nuklearno oružje JAR-u

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Oglasi

Vijesti 2

Iako je Izrael javno bio kritičan prema apartheidu, do kraja 70-ih JAR je bio najveći kupac izraelskog oružja u svijetu, a sada su o tome otkriveni i službeni dokumenti

LONDON - Tajni dokumenti iz arhiva Južnoafričke Republike pokazuju da je Izrael liderima apartheida u Pretoriji na prodaju nudio nuklearno oružje, što bi mogao biti prvi službeni dokaz o postojanju izraelskog nuklearnog arsenala, piše londonski Guardian.

Da Izrael ima nuklearno oružje dobro je poznato, iako Tel Aviv prakticira politiku “strateške dvosmislenosti” te odbija i potvrditi i negirati postojanje svojeg nuklearnog programa. No, službenih dokumenata koji bi to potvrđivali nije bilo, sve dok se američki znanstvenik Sasha Polakow-Suransky nije izborio da se oznaka državne tajne skine s dokumenata starih 35 godina. Svoja je otkrića objavio u knjizi o tajnom vojnom paktu Izraela s apartheidom u Južnoafričkoj Republici.

Dva sastanka

U središtu njegova interesa bila su dva sastanka održana 1975. godine. Na prvome, 31. ožujka, izraelski su dužnosnici, tvrdi Polakow-Suransky, “formalno ponudili da će JAR-u prodati neke projektile Jericho s nuklearnim mogućnostima iz svog arsenala”. Na sastanku je uz ostale bio šef stožera južnoafričke vojske R. F. Armstrong, koji je sastavio memorandum u kojem je napisao da će projektili Jericho biti korisni JAR-u, ali samo ako budu nosili nuklearne bojeve glave.

Tri veličine

“Razmatrajući vrijednost sustava naoružanja poput onog koji se nudi napravljene su određene pretpostavke: a) da će projektili biti naoružani nuklearnim bojevim glavama proizvedenima u JAR-u ili kupljenih drugdje”.

Na drugome su sastanku, 4. lipnja 1975., bili ministar obrane JAR-a Pieter Willem Botha te izraelski mu kolega Shimon Peres, danas izraelski predsjednik. Tada je projekt prodaje projektila Jericho nosio kodno ime Chalet - Kalež.

“Ministar Botha izrazio je zanimanje za ograničeni broj Kaleža, pod uvjetom da je dostupno odgovarajuće punjenje”, stoji u zapisniku sa sastanka, a potom se navodi da je “ministar Peres rekao da je odgovarajuće punjenje odstupno u tri veličine. Ministar Botha izrazio je svoju zahvalnost te rekao da će zatražiti savjet”.

Guardian piše kako se vjeruje da se “tri veličine” odnose na konvencionalno, kemijsko i nuklearno oružje, a da u kombinaciji s prethodnim dokumentom o nuklearnim glavama na projektilima Jericho te činjenicom da je JAR u to vrijeme već sam proizvodio glave s konvencionalnim i kemijskim punjenjem znači da su jedine glave koje je JAR trebao od Izraela bile one nuklearne.

Režim u Pretoriji na koncu je odustao od kupnje, dijelom i zbog cijene, no vojna se suradnja dviju država nastavila još desetak godina, zahvaljujući i tome što su nekoliko tjedana prije sastanka u lipnju 1975. Peres i Botha potpisali tajni sporazum o vojnoj suradnji, toliko tajan da je u njemu bila odredba da nijedna strana neće javno otkriti da sporazum postoji, piše Polakow-Suransky.

Iako je Izrael javno bio kritičan prema apartheidu, do kraja 70-ih JAR je bio najveći kupac izraelskog oružja u svijetu. Peres je 1974. pisao južnoafričkom ministru informiranja o “nepokolebljivim temeljima naše zajedničke mržnje prema nepravdi i našem odbijanju da joj se pokorimo”. S premijerom Yitzhakom Rabinom 1976. u posjet u Jeruzalemu primio je južnoafričkog premijera Johna Vorstera te ga poveo u Yad Vashem, iako je Vorster bio otvoreni štovatelj Hitlera.