Posljednje remek djelo stripa naše rock generacije

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Oglasi

Vijesti 2

Izložba radova Radovana D. Devlića u galeriji Ulupuh. Od nedovršenih projekata koje je ostavio za sobom posebno intrigira nastavak Devlićeva ‘Macchu Picchua’

ZAGREB - U galeriji Ulupu h otvorena je izložba radova Radovana Domagoja Devlića, jednog od naših kultnih stripaša, povodom desetogodišnjice njegove prerane smrti.

Devlić je bio stripaš, animator, ilustrator i umjetnik jakog autorskog pečata čija djela, kako vrijeme prolazi, nanovo privlače pažnju i tek se sada, čini se, pokazuju u svojoj pravoj kompleksnosti i ljepoti.

Geg serijal

Devlić, rođen 1950. godine, jedan je od stripaša u “zlatnom dobu” tog medija u bivšoj državi, a stripove je počeo crtati u srednjoj školi. Podučavao ga je Jules Radilović, jedan od očeva domaćeg stripa. Zanat je pekao na pravom mjestu - kao animator u Zagreb filmu radeći s vodećim umjetnicima kultne Zagrebačke škole crtanog filma. U Zagreb filmu je ostao sedam godina, nakon čega se u potpunosti posvećuje stripu, ljubavi kojoj će ostati vjeran do prerane i iznenadne smrti 2000.

Njegov prvi objavljeni strip je “Krbavska bitka” u Smibu 1976. Taj je strip jasno naznačio Devlića kao stripaša sklonog povijesti i realističnom crtežu. Bio je najstariji pripadnik novovalne senzacije Novi kvadrat, ekipe žestokih individualaca koja je prostor za objavljivanje pronašla u tadašnjem omladinskom tisku, uglavnom Poletu, budući da su etablirane revije objavljivale gotovo isključivo strane autore. Ostao je najpoznatiji po “Huljicama”, geg serijalu koji je crtao i objavljivao više od 20 godina. “Svi smo mi huljice. Svako šetanje gradom donese epizodu Huljica”, rekao je jednom prilikom Devlić, a iz sadašnjeg vremena kvaliteta, inovacija i suvremenost “Huljica” su na trenutke - nevjerojatne. U pet kadrova, “Huljice” su doslovno živjele i pretvorile su se u obaveznog suputnika u osamdesetima.

Imale su i blagu filozofsku notu i na trenutke su se činile “samostalnim organizmima” čije doživljaje i misli autor samo prepričava, a ne smišlja. Najveće Devlićevo djelo jest “Machu Picchu” - po značenju, zahtjevnosti i obimu ovaj strip je vjerojatno posljednje strip remek-djelo u bivšoj državi i znamen dana kad su svjetske stvari nastajale i u našim dvorištima i potkrovljima.

Bogato izdanje

“Macchu Picchu” je započet 1983. godine i crtan do 1987., a izlazio je u nastavcima u Stripoteci. Iz današnje perspektive, poput privilegije zvuči činjenica da smo “Macchu Picchu” čitali pored svjetskih velikana stripa tog vremena i da smo spomenutu činjenicu smatrali normalnom.

Devlić je “Macchu Picchu” smjestio u postatomsko doba i postavio najautentičniji zamišljeni svijet u domaćoj literaturi. Suludo ga je prepričavati, Devlićev “Macchu Picchu” treba pročitati.

Srećom, agilni Vjeko Đaniš iz Osijeka, u suradnji s Macanom i Kordejem, u biblioteci Kvadrat sakupio je “Machu Picchu” u jednu knjigu i izdao u odličnom i bogatom izdanju koje svakako treba preporučiti.

Devlić je od kraja 80-ih za sobom ostavio također nekoliko izvrsnih stripova, uglavnom povijesne tematike. Devedestih je (iako invalid) otišao na front u Zapadnu Slavoniju, o čemu svjedoči i ratni dnevnik “Štraseri - Didaskalije” iz 1993., opremljen njegovim crtežima, ilustracijama i prvim stripom o događanjima u Domovinskom ratu.

U traganju je cilj

Preminuo je 27. prosinca 2000. godine - jako, jako prerano i za sobom je ostavio nekoliko nedovršenih projekata, od kojih posebno intrigira priča o nastavku (i kraju?) “Machu Picchua”, no kako to biva s istraživačima drugih, paralelnih svjetova, za sobom je ostavio i saznanje koje će osjetiti svi čitatelji njegovih stripova - da je u traganju cilj.