Sudac Lozina: Davanje novca ili darova za brzo obavljen posao…

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Oglasi

Vijesti 2

Sudac Lozina: Davanje novca ili darova za brzo obavljen posao nije mito, to je mali znak pažnje

ZAGREB - Nagraditi nekog službenika samo zato što uredno obavlja posao koji mu je u opisu radnog mjesta netko će nazvati pokušajem mita, a netko pak - zahvalom uobičajenom na ovim prostorima. Upravo ovo potonje naveo je kontroverzni splitski sudac Slavko Lozina u nepravomoćnoj oslobađajućoj presudi iz listopada prošle godine protiv grupe splitskih trgovaca, špeditera i carinika.

Mladina i Šerba

U oslobađajućoj, ali ipak nepravomoćnoj, presudi Županijskog suda u Splitu , sudac Lozina ima zanimljivo opravdanje za dvojicu carinika - Silvestra Mladina i Peru Šerbu - koji su tijekom 1996. i 1997. godine u nekoliko navrata od špeditera Željka Čotića dobivali po 50 tadašnjih njemačkih maraka. Jednako tako, ni davatelj “poklona zahvale” - špediter Čotić - za Lozinu nije sporan.

- Davanje nagrade nekome za kvalitetno i ažurno obavljen posao nije kazneno djelo, te je uobičajeno na ovim prostorima da se osobama koji su izvršile određene usluge za naručioca isti nagrade simboličnom svotom novaca li nekim poklonom u znak zahvalnosti i tretira se kao poklon, a ne kao kazneno djelo primanja ili davanja mita - stoji, među ostalim u, i inače, kontroverznoj Lozininoj presudi.

Petorica trgovaca, špeditera i carinika bila su optužena da su, svatko u okviru svojih nadležnosti, pogodovali Dinku Dujmoviću, vlasniku poduzeća Voće promet, neobračunavanjem i neplaćanjem carinskih i poreznih pristojbi.

U dijelu presude koji se bavi optužbama za mito, sudac Lozina nalazi zavidni stupanj razumijevanja za novčane oblike zahvale carinicima. Iznosi vrlo interesantne argumente iz kojih proizlazi da je gotovo pa prirodno davanje novčane “nagrade za ažurnost”.

Fiktivno carinjenje

- Logično je i razumljivo da se u konkretnom slučaju radilo o promptnom postupanju koje je bilo u interesu špeditera, da se roba što prije carini jer se radilo o voću i povrću (tzv. kvarljivoj robi). U konkretnim slučajevima špediter davanjem simbolične nagrade nije počinio kazneno djelo davanja mita, jer nije tražio od tih osoba da u okviru svoje nadležnosti obave neki posao koji nije u njihovoj nadležnosti ili ga nisu smjeli obaviti - poručuje Lozina u svojoj presudi. Grupu se, među ostalim, teretilo za fiktivno carinjenje u najmanje 17 slučajeva, odnosno da roba koja je bila prijavljena u kontrolniku Carinske ispostave Sjeverne luke nikada zapravo nije ni izašla iz Hrvatske. U tom kontekstu, bile su i optužbe za mito.

I prije ove presude, Lozinina sudačka karijera obilježena je skandalima u sudnici, ali i izvan nje.